utorak, 22.08.2006.
voodoo
Primjer:
Početkom 1960-ih, jedan US Marine Pukovnik i njegova supruga stacionirani su na Haiti. Na njihovom povratku u USA u 1963 on je napisao jednu knjigu koja kritizira režim Papa Doc Duvalier-a.
Haićanske novine objavile su jedan članak gdje je izjavljeno da su Pukovnik i njegova supruga bili ritualno prokleti od Voodoo svećenika.
Prvi projekt knjige je izgubljen u pošti do izdavača. Druga je otišla na pogrešnu adresu. Treća nije mogla biti tiskana, jer je stroj blokirao.
Onda je Pukovnik slomio nogu. Novinar koji ga je namjeravao intervjuirati u vezi knjige, nije mogao realizirati dogovor jer je hitno prebačen u bolnicu sa kritičnom upalom slijepog crijeva. Na Pukovnika je iza toga nasrnuo bijesan pas. Pa ipak, Pukovnik i njegov supruga namjeravali su na odmor na Haiti.
On je preminuo od iznenadnog srčanog udara prije nego što je bio u mogućnosti putovati. Voodoo prokletstvo ostvarilo je svoj cilj.
Povijest
Voodoo (ili voudon) je skup magičnih vjerovanja i praksi, koje se upražnjavaju u nekim dijelovima Afrike, Južne Amerike i zapadne Indije, a naročito na Tahitiju. Riječ "vodoun" proizlazi iz vodu, što znaci "duh" ili "božanstvo" u fonetskom jeziku Dahomeja, sada dijelu Nigerije. Voodoo se je razvio u 17-om stoljeću na plantažama robova u Americi kao kombinacija rimokatolicizma i zapadnoafričkih religioznih tradicija. Vjerovanje podržava i pripadnost katoličkoj crkvi. Vjerovanje uključuje postojanje Loa ili duhova, neki od tih identiteta se poklapaju sa onima u kršćanskih svetaca. Loa duhove pozivaju svećenik (houngan) ili svećenica (mambo) u ceremonijama, tijekom kojih okupljeni postaju opsjednuti sa duhovima i padaju u trans. Voodoo hram (houmfort) ima centralno mjesto u kojima Loa duhovi silaze da bi "zajahali" molitelje. Loa se može prepoznati prema karakterističnom ponašanju opsjednutih osoba. Zbog jedinstvene mješavine Francuskih, Španjolskih i Indijskih kultura, New Orleans nudi savršeno mjesto za prakticiranje i razvoj Voodoo-a. Danas, neki izjavljuju kako 15 posto stanovništva New Orleans-a još uvijek prakticiraju Voodoo. Moderan Voodoo je evoluirao u mnogo puteva, uključujući tu i svećenike dostojne poštovanja i majke, a koji imaju svoje vlastite crkve i održavaju jedan kult prodavaonica u kojima prodaju i napitke.
Moć Voodoo-a
Postoje dva osnovna pravca Voodoo-a. Rada je familija Voodoo duhova i to relativno miroljubivih i sretnih Loa. Petro (u nekim područjima naziva se Congo) je crna magija u Voodoo-u i to je Voodoo od bijesnih, podlih i opakih Loa ili duhova. Opasne se stvari događaju u Petro Voodoo-u uključujući smrt prokletih i stvaranje Zombija.
Zombi su stvoreni od crnih magova u Voodoo-u, zvanih Bokor koji stavljaju jedan otrov na kožu žrtve. Nitko od nepozvanih ne zna točno koji su sastojci otrova, ali pretpostavlja se da sadrže supstance od raznih toksičnih životinja i biljaka, uključujući izlučevine žlijezda bouga žaba krastača, milipeda i tarantula, kožu od otrovne žabe sa stabla, sjemenje i ostalo iz otrovnih biljaka, čovječje ostatke, i četiri vrste pufer riba, koje sadrže tetrodotoxin, jednu od najotrovnijih supstanci u svijetu. Nakon toga, žrtva postaje potpuno paralizirana i pada u komu.
Gris-gris je Voodoo čaranje koje pouzdano izaziva događaj (dobar ili loš) a osim toga koristi se i za zaštitu od zla ili da bi se osigurala dobra sreća.
Voodoo lutka
Većina ljudi misli da ubadanje pribadača u Voodoo lutke priziva neku vrstu prokletstva na osobu. To je točno, no mnogi koji ovo prakticiraju izjavljuju da je glavni aspekt ovoga liječenje ljudi od bolesti. Oni naglašavaju da su aktivnosti liječenja do šezdeset posto svih voodoo aktivnosti.
Marie Laveau
Vjeruje se da je rođena u New Orleans-u 1794 godine i preminula u New Orleans-u 15.lipnja 1881 godine. Kao obojena slobodna žena, mješanka (Afričkog, Indijskog, Francuskog i Španjolskog porijekla), ona postaje najčuvenija i najmoćnija Voodoo kraljica u svijetu, tako moćna da joj se je osobno poklonio i Voodoo Pope 1830.
Nju su na tisuće ljudi poštovali i bojali se, uključujuci i Katoličku crkvu. Kao pobožan katolik, idući na misu svaki dan, ona je dobila dozvolu da održava rituale iza katedrale St. Louis.
Od petnaestero djece sa njezinim drugim suprugom, jedna od kćeri (Marie Philomene Laveau Glapion) nastavila je njenim stopama i postala je zamalo isto toliko moćna kao njena majka.
Grob Marie Laveau u St. Louis-u je grob broj jedan. Posjetitelji ga stalno obasipaju ružama, cvijećem, metalnim novcem i ostalim darovima. Neki posjetioci kucnu tri puta o grob ili označe sa tri X krhotinom od opeke ili krede i potom zamole Marie za neku pomoć.
Kao što bilježi Douglas Hill u ilustriranoj knjizi Vještice i čarobnjaci, vještičje lutke obično se rade od voska ili gline, pri čemu mogu biti i žičane, s dodanom kosom ili odrezanim noktima žrtve, s obzirom da kosa i nokti čine produžetke energetskog centra koji raste i nakon/u smrti, i koji čine prijenosnike za usmjeravanje magijske energije s obzirom da i nakon razdvajanja ostaju s bićem u bliskoj vezi. U kanaliziranju prokletstva/uroka glinena vještičja lutka može se odijevati tako da nalikuje na žrtvu, pri čemu se prakticira i pribadanje fotografije žrtve na odjeću lutke. Vještičje lutke u središnjoj Africi pored što su služile za crnu magiju, pri čemu se zabadanjem čavala nastojalo nanijeti bolest žrtvi, koristile su se i u iscjeliteljskoj (bijeloj) magiji kada se čavlima (na lutki) analogno izvlačila bolest iz oboljeloga tijela.
U skupinu iscjeliteljskih lutki mogli bi se ubrojiti votivi (zavjetni darovi) iz naših krajeva, izrađeni od voska, drva ili neplemenitih metala, koji, primjerice, mogu prikazivati cijelo ljudsko tijelo (antropomorfni votivi) za osiguranje općeg zdravlja tijela, a prinose se Majci Božjoj ili određenom svecu od kojih se očekuje ozdravljenje. Votivni primjerci mogu se vidjeti na izložbi Narodna medicina u Etnografskom muzeju u Zagrebu.
U epizodi Theef (Kradivac) – (riječ je o pravopisno nepravilno napisanim riječima u naslovu spomenute epizode) – serije Dosjei X koja se temelji na apalačijanskoj narodnoj magiji, vidjeli smo antropomorfnu lutku izrađenu od zemlje s groba koju je Oral Peattie tehnikom posipavanja postavljao na krevete žrtvi, i, primjerice, u jednom slučaju izazvao bolest kuru koja je karakteristična za pleme Nove Gvineje uslijed jedenja mozgova rodbine. Također je koristio i krpene vodoo lutkice koje je sam izrađivao (nije kupovao stilizirane "vještičje" lutkice u "vještičjim" shopovima), pri čemu je energiju kanalizirao talismanom, lubanjom voljene kćeri. U slučaju kada je energiju zla (ili energiju obrane - ako se promatra iz dubine boli njegova izgubljenoga očinstva) usmjerio protiv Scully, u torzo voodoo lutkice stavio je fotografiju žrtve i jednu njezinu vlas, s obzirom da je u magijskim svjetovima riječ o sjedištu duše. Postavljanjem fotografije i kose u unutrašnjost lutkina torza te nakon što je sašio otvor, mogao je usmjeriti energiju koja je vođena moćima talisama pribadanjem čavlića u lutkine oči. Fotografija i vlas žrtve animirali su krpenu lutku (dvojnika).
Od siječnja ove godine na Internet stranici www.folkart.-com/home/dolls.htm moguće je kupiti antiterorističke voodoo lutkice s pribadačama, pri čemu je pored fotografije ispisana ironična uputa: "Pričvrstite crvenu, bijelu i plavu pribadaču na bilo koji način za koji smatrate da izražava vaš domoljubni duh." Navedene voodoo lutkice podsjećaju na političku voodoo lutku mumificiranog i ranjenog (političkog i etnonacionalnog) trupla iz naše bliske prošlosti koja se nalazi na naslovnici nacionalnoga bestselera Političko pleme Slavena Letice.
Također rabe se i amulet lutke (duha pomoćnika), koje su se mogle izrađivati, primjerice, od šarenoga konca, a koje su na sebe preuzimale negativne aspekte svakodnevice nositelja (vlasnika). Osim toga koriste se i lutke za pohranu čarobnih, magijskih trava koje imaju podrijetlo u fetišima-kipićima.
Nadalje, ritualna lutka može predstavljati duha (lutka duha), primjerice, lutke plemena Hopi antropomorfiziraju kačine, personifikacije dobrotvornih duhovnih bića (munja, kukuruz, životinje...) koja obitavaju u zajednici plemena Hopi otprilike šest mjeseci tijekom godine. Kačine obnavljaju svijet, iniciraju djecu, donose životvornu vlagu. Male kačina-lutke roditelji izrađuju djeci kako bi ih upoznali s maskama i odjećom predačkih i totemskih duhova.
Životinjsko truplo kao medicinska lutka
I dok kiborg kao mikstura ljudskoga i tehnološkoga figurira kao idol-lutka biotehnološkoga doba, život životinje u ubojitim znanstvenim igračkim eksperimentima postaje medicinska lutka/igračka prinesena na oltar znanosti kao što se nekoć prinosila na (religijski) oltar žrtve. Škotska biotehnološka tvrtka PPL Therapeutics PLC uspjela je tehnikama kloniranja proizvesti pet praščića, koji su ovaj svijet (kao tek jedan od mogućih svjetova) ugledali ironijom sudbine na prošli Božić, s genetskom karakteristikom koja omogućuje da se njihovi organi transplatiraju u ljudski organizam. Naravno, s druge strane navedenih životinjskih žrtvi nalaze se nesretno oboljeli od šećerne bolesti.
Međutim, prisvajanje tuđih, u ovom slučaju - životinjskih organa, otvara UPIT hoće li preuzimanjem životinjskih organa nastati i preuzimanje protetskih sjećanja, pod čime Alison Landsberg podrazumijeva sjećanja koja ne proizlaze iz proživljenog iskustva, već sjećanja koja će, u navedenu primjeru, novom tijelu ucjepljivati sjećanja žrtvovanih praščića koji su klonirani kao kreditno tijelo organa, kao žive lutke-trupla.
značiš mi sve
hvala ti što si bio uz mene kad sam bila sama.
kad su me svi odbacili, a ostali nisu imali vremena.
hvala ti za misli koje su te mučile , a ti si mi ih rekao.
za sve što si samnom podijelio u trenucima tuge i očaja.
svu bol koju si maknuo, a koja je prije tebe trajala i živjela.
suze moje koje si obrisao,
i iščekujem da ću se vratiti sretna kao nekad što sam bila
dok sam živa bila, jer ovo više nije život ovo je svijet tame i mraka
u kojem svi beskonačno padamo.........
ponedjeljak, 21.08.2006.
¸¸¸¸°°°°¤¸˘°°˘˘¤°°°°~~~
kupidon je bog ljubavi i često poželim da me baš pogodi njegova strelica. da me ta strelica privuče srodnoj duši.
pokušavam zaboraviti na njega.
ali ne ide. barem ne još. osjećam još sad privlačnost između nas dvoje.
kao tanku nit koja spaja naša srca. možda prestane
- ova luda želja za povratkom u njegov zagrljaj, ova tuga zbog koje umirem svaki čas isponova...
nedjelja, 20.08.2006.
moj prvi problem
ja sam kriva- to je vjerojatno sve što mi je ostalo u glavi nakon naše svađe.grozne svađe. šteta, pomislim da je moglo biti bolje samo da sam prešutila. sad je već gotovo. a on krivi sebe.
jebiga. posvađala sam se sa dečkom, a pritom nisam mislila na posljedice. sad ne izlazimo više. jedva da se vidimo. onda se opet pitam- vara li me?
ma ne, pa onda bi me već odavno ostavio. nadam se da nikad nećemo prekinuti. zapravo smo se već tako čvrsto vezali da bih umrla od tuge kad bi mi rekao da nema nade za nas dvoje.
nema veze, bit će bolje već danas, nadam se i strepim. a vi, molim vas poželi te mi sreću.
